pjklogoblue1

Radoslav Ostermann, predsjednik 

+385958256101

 

Sonja Papeš, tajnica

+385915155421

 

info@pjk-zagreb.hr

TRNJANSKA CESTA 128

ZAGREB

Izvjesca s terena

Proslava 12. godišnjice kluba, Kaštelir

Godišnjica kluba je proslavljena dvodnevnim letenjem 24-25.05.2014. na Kašteliru. Vremenska prognoza nas je uputila po prvi puta za godišnjicu na Kaštelir koji se pokazao kao pun pogodak. Letjelo se taj vikend i na drugim terenima no na Kašteliru se spojilo više aktivnosti: prekrasno letenje, top landing i vježbanje na ravnom što je početnicima koji su se prvi puta susreli sa Kaštelirom donjelo prilično veselja.

Krenuli smo u subotu ujutro nakon kave  sa naznakom oblaka po putu koji su se raspadali nakon fronte koja je prošla u petak. Na Kaštelir smo stigli oko 2 sata i nakon kratkog skupljanja raširili smo krila i uživali cijelo popodne. Predvećer su majstori od roštilja pokazali svoje umjeće i razveselili naša nepca. U proslavi su nam se kao i uvijek pridružili dragi ljudi iz drugih klubova. Druženje je potrajalo do dugo u noć a svoje smo čežnje za još takvih lijepih trenutaka izrazili puštanjem lampiona želja u nebeske visine.

Opširnije...

Dolomiti 05.10.-08.10.

Prošli vikend Dolomiti su doživjeli vjerojatno najveću letačku invaziju Hrvata u povijesti. Upućeni kažu kako su izvidnice koje su prethodile bile rijetke i sporadične pa tako ovaj izlet u bremenitim vremenima krize ima povijesno značenje, ne samo za PJK Zagreb čiji su članovi bili najbrojniji, već i za domovinu u cjelini. Nije loše znati da danas kada se naveliko raspravlja o ukidanju ratnog zrakoplovstva (ideja dijelom potaknuta već spomenutom krizom) da imamo rekreativne zračne snage sposobne za opsežne akcije na tlu susjednih država. PJK Zagreb ih je imao i prije tako da se ovo može smatrati i nastavkom jednog lijepog običaja. Neka propadnu sela, a mi putujemo i dalje. 

Opširnije...

Izvještaj- Subota 28.01.12. Jap

Motivacija

Iako je vrijeme bilo idealno za letenje, morali smo se strpjeti (mi, školarci) sat-dva dok svoje nisu odradili kandidati za pilotsku dozvolu. Na našu i njihovu žalost, četvero ih je zbog ne baš najbolje izvedbe slijetanja (3) ili starta (1) moralo na drugi pokušaj pred komisijom. Ipak, u reprizi sve je prošlo glatko tako da smo od vikenda bogatiji za 12 pilota i 3 pilotice, stjuardese, ili kako se već kaže ženski pilot.

Od navedenih u prethodnom stavku, čak petero je iz našeg kluba. Čestitamo svima a školarcima neka ovo bude poticaj i motivacija za daljnje treninge.

Pouka

Pouka dana bi bila: „Gledaj kud letiš!“. To nas je u praksi naučio letač s 8 godina iskustva čije ime radi zaštite osobnog digniteta nećemo reći. Recimo samo da su stabla izbjegla veću štetu ali Šteta nije izbjegao stabla. Zabavljajući se prčkanjem oko sjedala zaletio se ravno u Japetić, na sreću tek stotinjak metara od starta, tako da nije bilo problema s njegovim lociranjem i logistikom prekobrojne spasilačke misije. Iako to u početku nije izgledalo kao vjerojatan scenarij, krilo je nakon sat vremena veranja, piljenja i natezanja spušteno s 10-15 metara visine bez ikakvih oštećenja i ponovno ponosno poletjelo još istog dana.

Moral

Osim za letenje, treba imati i opremu za padanje. Ne mislim pri tom na rezervu već sve one drangulije koje smo na školi vidjeli kao "dodatnu“ opremu u sjedalu: uže, nož, lampa, novci, mala pila... Komentar je tada uglavnom bio: "Ma, da, još i to da nosim!". I, eto ga, dođe vrijeme, prije nego su se mnogi nadali, da nešto takvo zatreba a najbliži konop (konop je nešto slično štriku i užetu samo malo kraće) je bio u automobilu na sletištu. Ovako po lijepom vremenu to nam je samo dalo dodatnog vremena za zadirkivanje zaigranog pilota ali u nekim drugim uvjetima i, ne daj Bože, uz ozljedu dragocjeno vrijeme bi bilo nepotrebno potrošeno. Zato bez onih "gluposti“ sa slike najveći dio vremena jedinu pomoć koju smo mogli pružiti bila je ona moralna.

(Foto smo Riki i Ja)


Drugarski pozdrav...

Ivan Kapovic mag.ing.arch.

Motivacija

Iako je vrijeme bilo idealno za letenje, morali smo se strpjeti (mi, školarci) sat-dva dok svoje nisu odradili kandidati za pilotsku dozvolu. Na našu i njihovu žalost, četvero ih je zbog ne baš najbolje izvedbe slijetanja (3) ili starta (1) moralo na drugi pokušaj pred komisijom. Ipak, u reprizi sve je prošlo glatko tako da smo od vikenda bogatiji za 12 pilota i 3 pilotice, stjuardese, ili kako se već kaže ženski pilot.

Od navedenih u prethodnom stavku, čak petero je iz našeg kluba. Čestitamo svima a školarcima neka ovo bude poticaj i motivacija za daljnje treninge.

Pouka

Pouka dana bi bila: „Gledaj kud letiš!“. To nas je u praksi naučio letač s 8 godina iskustva čije ime radi zaštite osobnog digniteta nećemo reći. Recimo samo da su stabla izbjegla veću štetu ali Šteta nije izbjegao stabla. Zabavljajući se prčkanjem oko sjedala zaletio se ravno u Japetić, na sreću tek stotinjak metara od starta, tako da nije bilo problema s njegovim lociranjem i logistikom prekobrojne spasilačke misije. Iako to u početku nije izgledalo kao vjerojatan scenarij, krilo je nakon sat vremena veranja, piljenja i natezanja spušteno s 10-15 metara visine bez ikakvih oštećenja i ponovno ponosno poletjelo još istog dana.

Moral

Osim za letenje, treba imati i opremu za padanje. Ne mislim pri tom na rezervu već sve one drangulije koje smo na školi vidjeli kao "dodatnu“ opremu u sjedalu: uže, nož, lampa, novci, mala pila... Komentar je tada uglavnom bio: "Ma, da, još i to da nosim!". I, eto ga, dođe vrijeme, prije nego su se mnogi nadali, da nešto takvo zatreba a najbliži konop (konop je nešto slično štriku i užetu samo malo kraće) je bio u automobilu na sletištu. Ovako po lijepom vremenu to nam je samo dalo dodatnog vremena za zadirkivanje zaigranog pilota ali u nekim drugim uvjetima i, ne daj Bože, uz ozljedu dragocjeno vrijeme bi bilo nepotrebno potrošeno. Zato bez onih "gluposti“ sa slike najveći dio vremena jedinu pomoć koju smo mogli pružiti bila je ona moralna.

(Foto smo Riki i Ja)

Drugarski pozdrav...

Ivan Kapović mag.ing.arch.
 

Nedjelja, 18.12.2011., Japetić. Škola sezona 2011/2012 zajedno sa školarcima iz drugih generacija i ostalim iskusnim pilotima. Iz pera budućeg prvaka:-)

"Da učenje može biti zabavno čuo sam stotinu puta ali povremeno su potrebni ovakvi trenuci da poguraju tu informaciju iz dupeta u glavu. Nekoliko zadnjih mjeseci činilo mi se kako sam uspio dovesti u pitanje osnovne zakone fizike. Iako bi to trebalo biti nemoguće, uvjeren sam kako sam se više puta popeo u brijeg nego s njega sišao, makar i pješice, ako već ne leteći. Nije da je penjanje za mene muka, uživam u njemu ali uglavnom iz razloga što me na kraju čeka nagrada, da li u obliku dobrog pogleda ili dobrog graha, nije bitno.

Na Hruševcu i Kupljenovi toga nema pa čovjeku s vremenom ponestaje motiva za beskrajna potezanja špagica i nošenja te svile uzbrdo. Nije slučajno da postoje djeveruše jer bi mlade pobjegle kada bi ono čudo od vjenčanice što se vuče za njima morale do oltara nositi same. E, tako je bilo i meni (i ne samo meni) zadnjih tjedana.

I onda iz gradske magle neočekivano i ni krivi ni dužni zavšismo na Japetiću okupanom suncem. Izgledalo je baš ovako kako je na slici, a meni se  nekako činilo da je puno veći problem bio što sam ja zaboravio sunčane naočale nego Gordan kacigu. I dok su drugašići (prošlogodišnji podmladak) polijetali, mi smo iz jednostavnog razloga jer smo prvašići, čekali dopuštenje kontrole leta zvane Sonja. I dobro da je tako bilo jer se to more magle ispod nas u roku odmah navaljalo podno Japetića pa sam umjesto nabadanja sletišta u magli nabadao komade kobasice u grahu.Ali kao što sam već rekao, meni je i to sasvim dovoljno. Riki je Božjom providnoću pristao da ga povedem sa sobom i pokažem mu prave prirodne ljepote a ne one neprirodne guzice i sise koje po čitav dan fotografira. Uostalom, ovako je zabilježio foto aparatom pogled od milijon dolara a toliko ne vrijede ni najskuplji silikoni."

Autor: Ivan Kapović, Foto: Riki