pjklogoblue1

Radoslav Ostermann, predsjednik 

+385958256101

 

Sonja Papeš, tajnica

+385915155421

 

info@pjk-zagreb.hr

TRNJANSKA CESTA 128

ZAGREB

Klupski izlet, Bjelopolje 2007

 

Odluka da se krene na Bjelopolje donesena u petak navečer na sastanku kluba. Prezidente je vođa puta i odmah meni predlaže put čudnih, ali provjerenih relacija, jer kreće se u subotu ujutro, a sredina je 7-og mjeseca i naravno da su velike gužva na autocestama. Start je kod "Bille" u Dugavama u 9 sati. Kreće se oko pola 10, relacijom: Hrašće, Lukavec, Dubranec, Lučelnica (kako Suki kaže "selo na kraju svijeta"), Pisarovina. Od Pisarovine preko Donje Kupčine (stanište roda) do Karlovca za šleperom koji nas je fascinirao vožnjom. Od Karlovca starom cestom: Slunj, Plitvice, Korenica. U Korenici kafa!!! Na kavi se nalazimo s Karmom. Još mi na kavi kad dolaze Vlado i Sonja (koji su išli autocestom a otprilike smo krenuli u isto doba iz Zg). Nakon kafenisanja i opskrbom ostalim namjernicama (dućan) kreće se prema sletištu i poletištu. Pozdravljanje sa CAROM VOJOM, gledanje kako su ljudi tupavo parkirali aute (prilaz piki). Tada zamjećujem jednu čudnu pojavu, na sletištu puše Sjever! Znam da za start treba Jug; Jugo-zapad. Ljudi lete, očito da radi termika.

Odlučujemo da idemo dizat kamp (školarci, Sonja i ja). Nađemo super mjesto i lagano bez žurbe podižemo šatore. U to doba Ratko, Badel i Snaga prhaju (to je informacija koju sam ja dobio dok smo slagali kamp). Odlazim nahraniti magarca. Nakon hranjenja dolazim do sletišta, a tamo hrpa ljudi, ali u zraku nema nikoga. Raspitujem se gdje je tko i dobivam informaciju da je Sonja na startu. Zovem Sonju i pitam što se dešava. Leđa, nula bodova za start i povratak s kamionom na sletište. U nadi da je Snaga odletio negdje pitam jel' itko zna gdje on i onda razočaranje. Pa Vlado je tu negdje na livadi. Nalazim Vladu. Pa, Vlado, što bi?!? A, Vlado: "kapnuo sam!!!". Vjetar sve jače dere i super je za igranje s krilom po ravnome. To se i radi. 10-15 krila na livadi. Sonja stiže sa starta i postavlja pitanje di su Ratko i Badel. Ratko, negdje oko Gračaca, a možda i u samom Gračacu i ima riješen prijevoz natrag, a za Badela nitko ništa ne zna. Ja iz zajebancije kažem da je još u zraku, a Vlado poludi. Zovemo ga, al' se javlja bosanska sekretarica. Kreće zajebancija da je završio u Bosni, jer se jedno mjesec dana ranije to desilo tamo (ali nije bio Badel u igri). Zove Badel mene s nekog nepoznatog telefona iz Donjeg Lapca, i da majku i oca "Vip-u", da oni nemaju signal i da se on ne može javiti od tamo, a da 098 ima pun signal i da normalno razgovara. Prijevoz ima riješen.


Školarci, subota nula bodova od letenja.

Dolazi car Vojo i kaže da se zbrojimo koliko nas ima i koliko želi jesti "janka". Treba dat čip od 60 kn. Neki gunđaju, ali daju, jer ih nitko neće voziti u nekakvu birtiju da jedu. Kamp se dobro popunio i počelo je taktičko zauzimanje mjesta za stolovima. Naravno da je PREZIDENTE odigrao mrak stvar. Pobrinuo se da pred "PJK-om" uvijek budu tacne s vrhunskim komadima "janka". Neki od onih koji su gunđali da će janjci biti mršavi i nikakvi i da se od njih neće najesti nitko, sad se dave u njoj i najrađe bi spremili i u đep da mogu ponjeti za sutra ili koji dan kasnije. Dva "janka" pečena u kampu su plahnula relativno brzo i stvarno su bila odlična. Ostaje problem što su neki ljudi radili šatore i zakasnili na gozbu te ostali gladni. Došlo to do cara Voje, koji odmah smiruje situaciju. Još jedan "janko" se peče i doći će svaki čas. I došao je, samo je bio masan za razliku od prva dva. Nakon dobre klope slijedilo druženje uz baklje i piće. Naravno da je to Lika i da je tamo po noći hladno i to je iznenadilo neke ljude koji su se dobro smrzli sredinom 7-og mjeseca. Krenuo je počinak, a ja kao dobro poznati biser, morao sam ostati skoro zadnji (cca. 2 ujutro).

Buđenje u nedjelju u pola 8, naravno ne svojom voljom. Neki ljudi ne znaju pravila kampa, pa ako su se oni probudili da ne moraju i stale probuditi (BRUNO, ovo ide tebe). Napokon su otišli na start i ostaje mirno u kampu. Kuhamo kavu i vegetiramo (Sonja, Vlado i ja). Javlja se Neno da je na putu iz Makarske i dali ga možemo pokupiti kod birtije. U međuvremenu je Badel otišao sa školarcima na start. Odstartao ih je po kratkom postupku i to što je napravio je bila vrhunska stvar. Jer da su čekali onako kako oni to vole, nula bodova od letenja. Pobrali Nenu, doručkovali i krenuli natrag u kamp. Ružna vijest. Netko je nastradao na startu. Zovemo Badela, ali on se ne javlja. Nakon toga ga vidimo da prha i da ne može visoko. Dolazimo u kamp i vidimo kako školarci slažu opremu na livadi ispred kampa. Poslije Markoni objašnjava zašto: poletio sam i imam visine, idem do kampa gdje mi je auto jer mi se ne da teglit pješke svu opremu nego ću sletit tu. Pametno razmišljanje. A njega su slijedili i ostali. Bravo školarci! Naravno nakon te nesreće na startu više nije bilo za letjeti, probila leđa.

Car Vojo okuplja sve u kampu i počinje ceremonija proglašenja pobjednika i izvlačenje tombole. Slijedi čišćenje kampa (smeća i gluposti). Slijedi dogovor tko ostaje, a tko piči doma. I tako smo Neno, Badel i ja krenuli put kući.

Autor: Munja