pjklogoblue1

Radoslav Ostermann, predsjednik 

+385958256101

 

Sonja Papeš, tajnica

+385915155421

 

info@pjk-zagreb.hr

TRNJANSKA CESTA 128

ZAGREB

Dnevnik jednog školarca


Predgovor: Radoslav Ostrman

Tečaj članova našeg kluba odvija se u suradnji s obučnim centrom Parafrek pa se tako školarci oba kluba druže i razmjenjuju svoja prva iskustva u letenju. Tekstove, fotografije i video zapisi koji zorno i zanimljivo dočaravaju početke iz perspektive školarca ustupio nam je naš član kluba Dejan, svima znanog i zvanog Nubian koji je krenuo prošle jeseni na tečaj. Hvala u ime svih budućih školaraca, kolega školaraca za zabilježene trenutke kao i onih starijih letača koji se uz tekstove i fotografije prisjećaju svojih početaka prije puno, puno godina u vrijeme dok je i Internet bio u povojima. Uživajte!:-)

 

Evo gospodo konačno sam si ispunio svoj dječački san i upiso se u školu paraglajdinga. Naravno dok sam bio klinac paraglajding nije ni postojo nego su tu bili zmajevi koji su mi u biti i danas zanimljiviji zbog svoje konstrukcije. No kako su znatno skuplji od parajedrilica (3X), te kako su znatno teži od istih a time odmah smanjuju u startu broj naleta i poletno sletnih staza odlučio sam se za ovo drugo odnosno za parajedrilicu(paraglajd). Pa evo kako je to do sada izgledalo:

 

O meni:
“Zovem se Dejan, imam 41 godinu, živim u Novom Zagrebu, Bračno stanje: oženjen i otac dvije prekrasne djevojčice, hobi letenje u jednoj virtualnoj eskadrili na simulaciji IL-2 sturmovik!
Visine i letenje me fasciniraju od dječačkih dana, padobrance od maramica, avione i zmajeve sam počeo puštati sa 7-8 godina, a mama me sa 10 ulovila kako si radim padobran i na vrijeme ga uništila. Htio sam skočiti s krova dedine kuće i sve je već bilo skoro gotovo, a po planu je moj brat trebo iza mene držati padobran otvorenim dok ja skačem. Dobro da mi je mama osujetila plan. Krenuo sam na tečaj sa jednom velikom grupom entuzijasta i ljudi vrlo sličnih sebi. Od onda smo uhvatili nešto prakse i stvorili jednu jaku i fenomenalnu ekipu."

1. PG škola - početak, 07.10.2012

Prvo smo odslušali uvodno predavanje u kojem smo doznali što je to para-jedrilica, što ćemo mi tu sve učiti, koliko će to sve trajati, kojom dinamikom će to ići i naravno koliko će to sve skupa koštati. Tu se naš broj odmah prepolovio jer je dosta ljudi očekivalo da će to biti jeftinije (i ja sam bio jedan koji je imao takvo očekivanje), ali kako smo doznali na uvodnom predavanju da to sve košta 5.000kn te da je u tu cijenu uključen liječnički pregled, najam opreme za 2 godine i članarina kluba za 2 godine, te da se to može razvući na rate kroz dvije godine reko sam sam sebi Ajmooooooooo ! I tako je sve počelo.
Prvo predavanje koje smo slušali bilo je areodinamika. Istog vikenda smo imali i 1. trening na kojem smo po Savskom nasipu trčali sa krilima loveći vjetar, znojeći se (jer trčati sa CC 20kg na sebi nije baš lako). Cilj tog treninga je bio naučiti dići krilo iznad sebe i voditi ga po tlu. Tako je trčeći po nasipu prošao naš prvi trening.

 

Tada su usljedila još dva predavanja koja imamo srijedom i petkom u 19:00h. To su bila predavanja iz metereologije koja je za nas parajedriličare jako bitna, pa čak i bitnija nego za ostale pilote. Neću vam sada ovdije objašnjavat zašto, ali vjerujte mi da je tako! Vezano uz ta dva predavanja napomenuo bih da nam je na jednom od njih gost predavač bila ni manje ni više nego gospodična Ana Bago u prostorijama i organizaciji kluba PJK Zagreb. Cura je nevjerovatno ugodna, otvorena i stručna.

Tako je došao i 2. trening lokacija Hruševac. Našli smo se u 10h u Španskom, potrpali opremu u aute te krenuli put ka Hruševca.Kad smo stigli na lokaciju raspodijelili smo se u parove i počeo je brifing što i kako ćemo raditi.

 

Prvo smo postavili vjetrulje kako bi uvijek bili svjesni snage i smjera vjetra.Tada nam je glavni šef (instruktor) Ivica Knežević pokazao kako treba izgledati ono što ćemo raditi, a drugi instruktor Danijel se malo zezao i pravio važnim sa svojim ultra lakim glajderom (6,5kg krilo i sjedalica) dajući nam do znanja da su uvjeti dobri i da se može fino glajdat. Nestrpljenje i uzbuđenje su rasli! Stiglo je vrijeme da mi pokažemo što smo naučili na teoriji i trčeći po nasipu! Da ne mislite kako je sve teklo glatko i po loju bilo je tu podosta pogrešnih startova sa krivim vjetrom. Evo jednog od mojih prvih starteva. Vjetar s mog ljevog boka puhnuo je iznenada i sve je palo u vodu. Čuje se kako mi instruktor govori da čekam jer nam puše s boka.Kad je on dao znak da krenem vjetar je bio ok no u istoj sekundi je okrenuo na boćni i rezultat se ljepo vidi. Deformirana kupola u startu. Kod sljedećeg pokušaja znao sam da start neće biti dobar jer kupola iza mene nije bila dobro složena. Vidjet ćete na videu kako desna strana kupole stoji lagano u zraku i vjetar ju lagano napuhava.To je moglo značit samo jedno, da se neće počet ravnomjerno punit krilo i da ću ponovno imati bočno zatvaranje, Nisam htio cijepidlačit i zaustavljati druge pa sam ga svejedno potegnuo. Rezultat se vidi u videu.

Poslje par manje više uspješnih pokušaja dobrog starta rekao sam sam sebi: "Majstore sad si sam složi kupolu pričekaj malo povoljnog vjetra pa probaj."Lijepo sam se otkopčao, složio si kupolu, rekao kolegi sad snimaj... i viola okinuo sam svoj prvi let." Teško mi je opisati navalu osjećaja koji su navalili na mene kad sam se prvi puta našao u zraku. Bilo je to ono "hebote pa ja letiiiiiiim". Nešto stvarno posebno i za pamćenje! Poslije mene krenuo je moj kompanjon, dijelimo isto krilo jer smo približno iste težine.

Ja sam ponovno bio na redu, sprman i nabrijan: Sletio sam niz vjetar što je naravno bilo krivo, ali koga briga dok letiš. Nešto malo čuješ skreni desno sav si van sebe jer letiš i pokušavaš letjeti što duže makar ti instruktori govore drukčije. I ovo je bio moj posljednji i najuspješniji let toga dana. Otišao sam daleko, te sam odletio čak i dalje od ekipe koja se došla malo zezat sa brda malo iza i malo iznad nas. Bio sam strašno ponosan na sebe i ovoga puta sam sve napravio kako treba. Kad smo već vidno bili iscrpljeni instruktori su proglasili završetak treninga. Lijepo smo spakirali opremu potrpali je u aute te se jedan dio nas uputio ka restoranu dva hrasta na malu okrijepu uz kavu i čašicu razgovora.To je bilo to za taj dan. Sutra nas je čekao drugi trening.

...to be continued...naime, tekstova i fotografija je puno i u tijeku je njihova priprema za web pa uskoro očekujte još zanimljivih tekstova...pogledajte ih u međuvremenu na  Dejanovom VARP kanalu, te na njegovom youtube kanalu...